Praktično uputstvo za prevodioce i lektore - prvi deo


Pravopis

Malo i veliko slovo:

U našem jeziku veliko slovo na početku svake reči piše se samo u nekim višečlanim nazivima (nazivi država i gradova, lična imena sa stalnim atributom, npr. Petar Veliki). U poređenju sa engleskim u kome je upotreba velikog slova daleko raširenija, najčešće će se velikim slovom pisati samo prva reč, kao i ona koja je i sama vlastito ime. Dakle: Daleki istok, Balkansko poluostrvo, Sredozemno more; Crveni trg, Stari grad (kao deo grada)...

U engleskom jeziku velikim slovom često se pišu imenice koje označavaju rodbinske odnose (Mother, Father, Mom, Aunt i sl.). Na srpskom ih treba pisati malim slovom.
Takođe, za razliku od engleskog jezika, imena razdoblja pišu se u srpskom jeziku malim slovom: renesansa, srednji vek, ledeno doba.
Prisvojni pridevi sa sufiksom -ski, -čki pišu se malim slovom: engleski jezik, američki film, japanska kultura, ruska salata.
Titule se u srpskom jeziku pišu malim slovom – kralj, kraljica, papa, sultan i sl.

Nazivi:

            Umetnička dela: nazivi književnih dela, filmova, pesama, novina i časopisa navode se u italiku, npr: Severna svetlost Filipa Pulmana, Miltonov Izgubljeni raj, Felinijev Amarkord; Njujork tajms, moskovska Pravda, beogradska Politika.
Nazivi firmi, fabrika, hotela, restorana, brodova, sportskih klubova i sl. pišu se u italiku: Dženeral motors, Ford, Holidej in, Titanik, Majkrosoft, Mančester junajted...
Marke proizvoda pišu se bez ikakvih posebnih znakova ukoliko znače ime proizvoda: pentreksil, najke, fijat, opel, smit i veson, marlboro...
        Nazivi ulica: ukoliko je reč ulica na prvom mestu, treba je pisati velikim slovom (Ulica Branka Radičevića, Ulica borova). Isto važi i za imena trgova, avenija, bulevara i sl. Ako se u imenima ulica zadržava englesko strit, roud, lejn na drugom mestu (Park lejn, Dauning strit
i sl.), važi isto pravilo kao u naslovima časopisa i imenima firmi, tj. ne važi princip neprozirnosti, koji se primenjuje samo na geografske pojmove.

 Upravni govor:

U skladu s navedenim primerima:
„Dugo si putovala“, reče ona kada je prišla.
„Stvarno?“, uzvrati majka. „Nisam ni primetila.“
„Ali ja jesam!“, smejala se devojka. „Ovde sam već...“, pa pogledavši na sat povika: „Ne mogu da verujem!“
„Onda krenimo već jednom“, smejala se majka, „i ja postajem nestrpljiva.“
Kada su stigle u dvorište, devojka začu ono što je znala da će čuti: „Nedostajalo mi je sve ovo.“

Napomena: dopušteno je i korišćenje crte umesto navodnika. Pa shodno tome:

        Dugo si putovala – reče ona kada je prišla.
        Stvarno? – uzvrati majka. – Nisam ni primetila.
        Ali ja jesam! – smejala se devojka. – Ovde sam već... – pa pogledavši na sat povika: – Ne mogu da verujem!
        Onda krenimo već jednom – smejala se majka – i ja postajem nestrpljiva.
Kada su stigle u dvorište, devojka začu ono što je znala da će čuti: – Nedostajalo mi je sve ovo.

Voditi računa o tome da su crta –  i  crtica -  dva različita znaka. Ne koristiti crticu kao rečenični znak.

Sastavljeno i rastavljeno pisanje reči:

Naglasićemo, kroz primere, samo ono što je važno da uradi pre svega prevodilac, u slučajevima gde različito pisanje donosi i različito značenje.

Naime, složeni pridev plavozelen označava jednu nijansu boje koja je nešto između plavog i zelenog. Pridev plavo-zelen pak označava da je dotični predmet dvobojan, plav i zelen.

Slična je situacija i kod prideva tipa književnoistorijski (koji se tiče istorije književnosti) i književno-istorijski (tiče se književnosti s jedne i istorije s druge strane).

Dakle, ako želimo da napravimo pridev od sklopa naučna fantastika, on će glasiti samo naučnofantastični! Isto tako: jugoistočni, visokouvaženi.
Ovo takođe važi i za formante stranog porekla kao što su mega, kvazi, super, pseudo: dakle megamarket, kvaziistorijski, superpropustljivi, pseudonaučni.

Brojevi:

Redni brojevi se u srpskom jeziku pišu sa tačkom. Dakle, ne „Sećam se 2000 godine“. Ne 3-ći i ne 4-ti i ne 80-ti niti išta slično. 
Dopušteno je skraćeno zapisati „osamdesetih godina“ isključivo kao 80-ih (bez t!), ali je preporučljivije ispisati slovima. Ista preporuka važi za brojeve uopšte; bolje osamnaest nego 18, bolje pedeset nego 50, bolje dvesta nego 200, ali je ipak preglednije 18.432 nego sve ovo kucati slovima. 
Kod ovakvih višecifrenih brojeva preporuka je da se grupe od po tri cifre odvajaju tačkom. 
Vodite računa da se tačka i zarez na ovom mestu u engleskom jeziku koriste potpuno obrnuto nego u srpskom. Dakle: englesko 2.66 kod nas 2,66; englesko 1,000,000 kod nas je 1.000.000 i sl.
Kada se za ime oružja zvanična oznaka kalibra koristi kao kolokvijalni naziv, to će biti: tridesetosmica, četrdesetpetica i sl. U skladu sa ovim pisaćemo, tamo gde je potrebno: dvadesettrojka, devedesetdvojka i sl.

Neke od (novijih) reči usvojenih iz engleske terminologije koje izazivaju nedoumice:

imejl ili samo mejl
internet
veb-stranica
Volstrit
hotdog
hard-disk
kompakt-disk


Transkripcija:

Koristite se odeljkom u Pravopisu Matice srpske za sve jezike koji su tamo obrađeni. Za one koji nisu, konsultujte sajtove ili Filološki fakultet.

Vlastita imena iz „trećeg“ jezika ne prenositi na engleski način: bivši Lenjingrad zove se Sankt Peterburg, nikako Petersburg, kineski grad je Šangaj, ne Šenghaj, bitka je kod Salamine, a ne kod Salamisa itd. Isto važi i za imena božanstava: kod nas je Artemida, nikako Artemis.

Ujednačiti imena – jedan lik se mora zvati isto od početka do kraja!
U srpskom jeziku se kod stranih muških imena menja i ime i prezime: Volim muziku Reja Čarlsa. Zato se prisvojni pridev ne može napraviti od imena i prezimena – ne Miki Mausov drugar Šilja, već drugar Mikija Mausa.

– Slučajevi kada se zadržava izvorno pisanje –

Prema praksi u našoj kući, transkribujemo sva imena i nazive – Njujork tajms, Pari mač, Algemajne cajtung i sl. Međutim, ukoliko bi transkripcija grafički isuviše izobličila pojam moguće je napraviti izuzetak: Fruit of the Loom (prepoznatljivije je nego Frut ov d lum), Windows XP. Isto važi i za naslove pesama popularne muzike: No Woman No Cry, Here Comes the Rain Again, We Are the Champions...




Dubleti:

Koristiti isti oblik dubleta od početka do kraja, osim ako to ne služi kao stilsko sredstvo. Upotrebljavati oblik koji se preporučuje kao bolji. Dakle, bolje je dečji nego dečiji, bolje je centimetar nego santimetar, bolje je tlo nego tle, ali je nedopustivo da se u jednom tekstu jave oba oblika ako je taj tekst stilski ujednačen.

Oblici reči

Od imenica koje mogu imati prisvojni pridev nije dobro upotrebljavati genitiv, na šta engleski jezik često navede: treba Klajnov priručnik, a ne priručnik Klajna. S druge strane, od prezimena na -ski,
-čki mora se upotrebiti genitiv: roman Dostojevskog, muzika Stravinskog, kao i drama Gorkog. (Na ovom mestu je zapravo preporučljivo pisati roman F. Dostojevskog, itd.)

Koristiti vokativ „kad god je to moguće“, kako kaže Ivan Klajn u Srpskom jezičkom priručniku. Misli se, dakako, na imenice muškog roda koje se završavaju na suglasnik. Dakle, iako ga je od imenica Džek, Bah, Dag, Fransoa praktično nemoguće napraviti, najveći broj imenica ima tu mogućnost: Pole, Migele, gospodine Bojle, doktore Preskote. 
Napomenimo ovde da se vokativ obavezno izdvaja zarezom: Slušaj me, dete moje, pažljivo. Mama, dođi!

Ne zaboravite da srpski za razliku od engleskog za mnoge imenice ima i ženski oblik: pripadnik – pripadnica, ratnik – ratnica, autor – autorka...



Rekcija:

Sledeće reči i sintagme nalažu da ih dopunjujemo isključivo na određeni način:

u vezi s nečim (nikako nečega)
s obzirom na nešto (nikako obzirom da); ukoliko ova konstrukcija suviše opterećuje rečenicu, zameniti je sa budući da
oženiti se nekim (nikako nekoga) (Viđena je i ovakva rečenica: Moji mama i tata su najsrećniji oženjeni par.)
manipulisati nečim (nikako nešto)
kontaktirati s nekim (nikako nekoga) – a još bolje: obratiti se nekome, javiti se nekome...
nasuprot nečemu (nikako nečega)
uprkos nečemu (nikako nečega)


Ne koristiti oblike:

bez da (treba: a da ne)
za+infinitiv: za poneti, za čitati (da ponesem, za čitanje)
svako malo (svaki čas)
od značaja, od koristi ne znači ništa drugo nego značajno, tj. korisno.

Upotreba glagolskih oblika:

Ne zaboravite: ja bih, mi bismo, vi biste...

Radni glagolski pridev u srpskom jeziku ima oblike za muški, ženski i srednji rod u jednini i množini. Nedopustivo je koristiti oblik za muški rod za množinu kada je reč o dva ili više vršilaca radnje ženskog roda. Dakle, ako su na ručku Lora i Boni, one su sele i jele, a ne seli i jeli. I dodajmo ovde i sledeću napomenu: one nisu njih dvoje, kao što ni dva muškarca nisu njih dvoje.

Negacija: 

 U srpskom jeziku važi princip dvostruke negacije! Ne: Nije se mogao opravdati bilo čime, već: Nije se ničim mogao opravdati. Srpska rečenica je: Ništa mi se ne dopada... Međutim, neposredno ispred negacije ni se neće upotrebiti: On to i ne zna; ja i neću da on to zna...



Upotreba zamenica:

Osim bilo ko, postoji i neko, iko, svako i sl. Naime, zapaža se sklonost prevodilaca da svako anybody, somebody prevedu na jedan jedini način – bilo ko.














Pravopisne i stilske nedoumice

Predlog sa:

- Osnovni oblik ovog predloga je s (piše se bez apostrofa!). Oblik sa u starijem jeziku je upotrebljavan samo ispred suglasnika koji otežavaju izgovor s, npr. sa pticom, sa kćerima. Danas se znatno proširila upotreba predloga sa, ali se ipak preporučuje s gde god je to moguće, s prijateljem, s decom, s omladinom, itd. Poneki autori zbog blagozvučnosti radije upotrebljavaju oblik sa ispred vokala, naročito ako ovome sledi još jedno "s"  (sa ispitom, sa osam nogu, zvuči lepše nego s ispitom i s osam nogu). Ispred s, ž, š uvek se koristi predlog sa: sa Željkom (ne s Željkom), sa šurakom, itd.

- Predlog s se upotrebljava u instrumentalu kada instrumental označava društvo (s majkom, s detetom), a ne upotrebljava kada označava oruđe (rukovati mašinom, putovati autobusom).
Treba znati da je predlog s neizbežan kad god se imenica ne može upotrebiti u instrumentalu, bilo zato što je ispred nje broj ili prilog za količinu: rukovati s tri mašine, putovati s više pasoša, itd.

Slovo Đ:

- Kada prevodite neki tekst ili ga lektorišete na kompjuteru, obratite pažnju na upotrebu slova đ i dj;
 pravilna je upotreba slova đ.

Koji, koga:


Koji, kojeg(a), kojem(u) znači isto i jednako je pravilno kao i koga, kome.
Oblik akuzativa kojeg(a) sme se upotrebljavati samo za živa bića: Čovek koga smo sreli.
Kada se zamenica odnosi na nešto neživo ili na imenice zbirnog značenja (kao narod) mora zadržati oblik koji: Poslednji film koji je snimio. 
Odnosna zamenica treba da stoji neposredno posle imenice na koju se odnosi.

Uticaj medija:

Nepravilno: 

Bez da: Bez da me je pitao. > A da me nije pitao. (a da je ispravno)

Ulja nema radi toga što... > Ulja nema zato što...

Izgubio je meč protiv Federera. > Izgubio je meč od Federera.

Sve se češće mogu čuti konstrukcije tipa: 

Odluku ćemo doneti na naučnom veću. - Juče je na upravnom odboru postavljen novi direktor.
Jedine ispravne konstrukcije su: na sednici nastavničkog veća, na sednici Školskog odbora, na zasedanju vlade, itd.

- Nepravilna je sintagma za ovde i za poneti. Pravilno je reći da ponesem, ovde ću da pojedem, itd.

Konstrukcije:

- Smatraju ga za velikog poznavaoca umetnosti. > Smatraju ga velikim poznavaocem umetnosti.

- Pomogao mi je oko dece. > Pomogao mi je da čuvam decu.

Preko Jelene se može objasniti uspeh Marka. > Zahvaljujući Jeleni jedino se može objasniti Markov uspeh.


- Pohod sa ili bez njega. > Pohod sa njim ili bez njega. (Ispravno je samo u priloškoj upotrebi bez imenice: Jeste li za ili protiv?)

- Štrajkuju unazad pet meseci. > Štrajkuju već  pet meseci.

- juče uveče > sinoć

- danas ujutru > jutros

- još uvek > i dalje

- često puta > više puta, ili samo često

NI NEĆU:

Ni ispred ne, neću, nemoj, nemam, nisam, oblik ni ili niti zamenjuje se sa i: "On to ni ne zna." > "On to i ne zna."

Cilj:

- Donesi to ovde. > Donesi to ovamo.
- Čim sam ovde stigao. > Čim sam ovamo stigao.

Gde ideš? > Kuda ideš?
Gde ste pošli? > Kuda ste pošli?

Da + prezent:


Upotreba konstrukcije da + prezent umesto infinitiva u građenju budućeg vremena nije dopuštena u književnom jeziku. 


Doći ću na ručak (Ja ću doći na ručak).

Ne - Ja ću da dođem na ručak.

Menjanje imena kroz padeže:


I ime i prezime muškaraca menjati kroz padeže.

- Volim da gledam Harija Potera.
- Nastup Mika Džegera.

 Kod žena se menja samo ime.

- Volim svoju devojku, Jelenu Petrović.





Singularia tantum:

Postoje imenice koje imaju samo oblike množine (singularia tantum) i pogrešno ih je upotrebljavati u množini.

- Nedostaju nam stručni kadrovi. > Nedostaje nam stručni kadar.

Pluralia tantum:

Postoje imenice koje imaju samo oblike množine (pluralia tantum), ali ih neretko srećemo u nepravilnim oblicima jednine.

- Ovo je moja omiljena novina. > Ovo su moje omiljene novine.
- Učio sam iz skripte. > Učio sam iz skripata. (Imenica skripta je srednjeg roda i menja se na sledeći način: skripta, skripata, dat., instr., lok. skriptima.)

Neslaganje imenica (nekongruentnost): 

- Velika je gužva u i oko stadiona. > Velika je gužva na stadionu i oko njega.
- Letovi iz i za Beč. > Letovi iz Beča i za Beč.
- Vozila sa i bez prikolice. > Vozila sa prikolicom i bez nje.



Jezičke nedoumice

Pre nego što krenete da se bavite lekturom ili prevodom nekog teksta, pobrinite se da su uz vas uvek Pravopis i Jezičke nedoumice Ivana Klajna. Olakšaće vam posao u svakom smislu.
Ovde ćemo obraditi samo neke:

Dubleti:

Dubleti su dva oblika iste reči koji se razlikuju po izgovoru, akcentu ili glasovnom sastavu.

ajvar i hajvar - ako čujete da neko kaže hajvar nemojte se čuditi, oblik je pravilan, samo arhaičan.

alo i halo

am i ham

uvo i uho

muva i muha

srećna i sretna - oba oblika su pravilna, ali prednost se daje oblicima sa ć.

zaposlenje i zapošljenje

mnenje i mnjenje - od navedenog treba razlikovati POKOLENJE, jer nije nastalo od glagola.

Pravilno je reći:

snaha, kuhinja (NE snaja, kujna), dijeta, pijuk, fioka (ne fijoka), radio, dosije, kaiš,
odeljenje, moljenje, osvetljenje, isceljenje.

- Ne uprošćava se udvojena suglasnička grupa STST: šeststo, šeststoti.
- Grupa ŠT: čudovištan ne čudovišan.

- Palatalizacija (k, g, h >č, ž, š) i sibilarizacija (k, g, h > c, z, s):

vuk - množina vuci ali i vukovi


dvojstva: kćerki - kćerci; slugi - sluzi; snahi - snasi; freski - fresci; Raški - Raškoj (NE Rašci)


- Prelazak L>O:


Dubleti: stradaoci i stradalci; topao i topal; podao i podal



Kosi padeži (padeži koji nisu u nominativu) imenica na -ol: 



kolac- koca


Pogrešno je reći: tužioc, spasioc, prevodioc. Pravilno je reći: tužilac, spasilac, prevodilac (ovo su česte greške u govoru, obratite pažnju!) Ova greška još je češća u genitivu množine, pa umesto pravilnih oblika tužilaca, spasilaca, prevodilaca, upotrebljavaju se nepravilni oblici - tužioca, spasioca, prevodioca.



Kada se odrične (imeničke) zamenice niko i ništa i opšte zamenice iko i išta upotrebljavaju s predlozima, zamenice se razdvajaju, a predlog se umeće između sastavnih delova. Pravilno je: ni od koga, ni o kome, ni iz čega, ni u čemu, itd. Ne: od nikoga, u ničemu i sl.

Isto važi i za odrične (pridevske) zamenice nikoji, ničiji, nikakav, nikoliki. Pravilno je ni o kakvom, a ne o nikakvom.

Takođe, nailazimo na česte greške kod građenja komparativa pojedinih prideva. Treba zapamtiti da je komparativ prideva zao - gori, dobar - bolji, visok - viši, besan-bešnji, tesan-tešnji, plitak-plići, strog-stroži.


Oblici prezenta glagola izviniti (se) glase: izvinim, izviniš, oni treba da se izvine (NE izvinu). Pogrešno je reći izvinula sam se, to znači da ste se izvili (leđa).

Pravilno: Izvinila sam se.

Srednji rod zamenice sav glasi sve: sve vreme (NE celo vreme), sve troje, itd.


Imena:



Kada u stranim imenima posle ličnog imena sledi pomoćna reč, ona se piše malim slovom: Leonardo da Vinči, Vinsent van Gog, Ludvig van Betoven, ali kada se lično ime izostavi, takve reči se pišu velikim slovom: Da Vinči, Van Gog, De Gol, itd.







Tačka, zapeta, crta i crtica

Tačka:

Tačka se stavlja iza rimskih brojeva ispred naslova poglavlja; iza brojeva i slova kojima se rašćlanjuje tekst:

I. Uvod
II. Interpunkcija

Tačka se stavlja iza skraćenica:

t. (tačka)
g. (godina)
gg. (gospoda)

Tačka se ne piše iza arapskog broja koji se može čitati i kao osnovni i kao redni (važno za prevodioce koji prevode razna dokumenta i ugovore):

- U tački 1 i 2a Zakona o...

Tačka se ne piše u nekim skraćenicama:

MS (Matica srpska)
UN (Ujedinjene nacije)
gđica (gospođica)
dr (doktor - ako napišete dr. to ima značenje drugo)

Zapeta (danas je bolje reći zapeta nego zarez):

Zapeta se ne piše posle veznika na početku rečenice:

- Ali zašto me niste obavestili?

Rečca pak se ne odvaja zapetom.

U ustaljenim frazeologizmima s oblikom vokativa imenica bog, majka božja:

- Bože sačuvaj! Ako se, ne daj majko božja, nešto desi...
(videćete da se u ovim slučajevima imenice bog i majka božja pišu malim slovom; velikim slovom se pišu samo imena božanstava, mitoloških bića; kada imaju opšte ili atributsko značenje pišu se malim slovom.)

Zapeta se ne piše kod konstrukcije: ne samo da... već (nego)...

Zapeta se piše ako je rečenica naglašena ili naknadno dodata; između dve naporedne rečenice vezane ni, niti, pa, te, koje su tesno vezane smislom, ali se intonacija svake posebno naglašava:

- Niti pazi na časovima, niti uči kod kuće.

Ispred veznika a, ali se piše zapeta, izuzev kada rečenice čine jednu smisaonu i dikcijsku celinu:

- Kao da gleda a ne vidi, kao da sluša a ne čuje.

Odmaknuta crta:

Najčešće menja zapetu, zagradu, dve tačke i navodnike (jača je od njih a slabija od tačke).
Piše se kada se pojmovi nađu na nekoj relaciji, izgubljeno – nađeno.


Kada je rečenica duga, opterećena zapetama, preporučuje se korišćenje odmaknute crte.

Crtom se zamenjuju i navodnici, koje ponekad možete da zamenite italikom; a unutrašnji monolog u tekstu, takođe morate odvojiti od dijaloga. (Odlučite se šta ćete za šta koristiti, ako je dijalog odvojen crtom, unutrašnji odvojiti navodnicima ili italikom.)

Zagrada:

- Ako je cela rečenica u zagradi, onda se tačka piše u njoj.

Primaknuta crta:

autoput (može i auto-put, ali o tome više kod polusloženica) Beograd–Niš.


Između brojeva sa značenjem predloga do piše se crta, ali ako se ispred prvog broja nalazi predlog od, crtu ne treba pisati već ispisati i predlog do; na primer: Prvi svetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine.  

Crtica:

Koristi se između delova polusloženica: vagon-restoran, veš-mašina, englesko-srpski rečnik, 
75-godišnjak, iz PKB-a, malo-pomalo, rekla-kazala...


Voditi računa o tome da su crta – i crtica - dva različita znaka. Ne koristiti crticu kao rečenični znak.


















Interpunkcija i formiranje teksta

·          Posle svakog znaka interpunkcije potrebno je ostaviti prored.

·          Ukoliko se u tekstu javljaju tri tačke (...), razmak posle njih dolazi samo ukoliko se nalaze na kraju rečenice. Pre tri tačke ne treba ostavljati prored (npr. nije ispravno pisati: I onda se suton spustio na grad ... )

·     U okviru zagrade nema razmaka (nije ispravno pisati ( Marko se trgnu. ), već (Marko se trgnu.)).

Kada ste završili sa pisanjem teksta (mada to se može uraditi i pre) morate tekst da selektujete i kliknete na opciju Justify (Ctrl+J) (tekst mora da bude jednak). 
Da proverite da li je svuda razmak isti. Onda obratite pažnju da niste negde progutali neko slovo ili pogrešno neku reč napisali (ja to zovem tehničkim stvarima). 

Daću vam jedan link, koji će vam pomoći oko pravopisa. Pomoći će vam da rešite sve nedoumice.


Hvala Radetu. (PP, pravilno je i Radetu i Radu, završetak imena na -e).

Računam da ste pogledali i proučili pravopis, a ja ću obraditi najinteresantnije i one delove koji predstavljaju najviše nedoumica.














Lektura

Dragi moji,

Svečano otvaram svoj prvi blog i nadam se da će svima koristiti. 

Počinjemo sa lekturom i šta se tačno traži od prevodioca.

Prevodilac (ne prevodioc, molim obratite pažnju) prvo treba da obrati pažnju na leksiku i sintaksu. Primarni zadatak, jeste da se dosledno prenese značenje, ali u duhu sintakse srpskog jezika. Ne treba se držati konstrukcija iz originalnog jezika koje su atipične za srpski (npr. engleski jezik je veoma sklon upotrebi pasiva, dok naš nije i zato ga treba izbegavati prebacivanjem u aktiv, upotrebom bezličnih oblika, itd.).

Takođe, treba izbegavati u prevodima pridevske zamenice ili prisvojne prideve. Stavio je svoju ruku oko moga struka. Ne treba to svoju, to se podrazumeva.

Pre nego što nastavimo dalje, želim da vam dam korisnu literaturu:

- Pravopis srpskog jezika 2010; Pravopis srpskoga jezika, dopunjeno izdanje MS, 2017.

- Rečnik sinonima, Ćosić i saradnici (izdavač: Kornet)

- Novi transkripcioni rečnik engleskih ličnih imena, 1998.

- Rečnik jezičkih nedoumica, Ivan Klajn (živeo nam čika Klajn!) (Prometej)

- Pravopisni rečnik srpskog jezika, Milan Šipka (Prometej)

Nabavite novi pravopis obavezno, jer ima dosta izmena. Npr. po novom pravopisu se Crkva svetog Marka sada piše Crkva Svetog Marka. Sve je velikim slovom. Ustaljeno je da se sveti piše velikim slovom.


#Pravopis #Lektura #Prevod #SrpskiJezik













Истакнути пост

Kako se piše imejl, oglas

Vodili smo polemiku kako se pravilno piše prva reč u rečenici, imejlu, oglasu, obrascu... Jedni kažu zapetama treba izdvojiti vokativ, dr...